Berba nikada nije samo tehnički čin. Ona je trenutak u kojem se prelama cijela godina — vrijeme, rad i okolnosti koje ne možemo kontrolirati. U vinogradu se ništa ne događa naglo. Promjene su spore i često gotovo neprimjetne, ali u jednom trenutku postaje jasno da je vrijeme za odluku. Ne postoji savršen dan za berbu, samo onaj koji je u danim uvjetima najbliži ravnoteži.
Vinograd na južnim padinama Pelješca izložen je suncu, vjetru i suši. Grožđe sazrijeva u uvjetima koji ga prirodno ograničavaju, ali mu istovremeno daju koncentraciju i karakter. Upravo u tim uvjetima nastaje ono što kasnije prepoznajemo u čaši.
U berbi sudjeluje cijela obitelj. Ritam rada određuje se prema temperaturi i stanju grožđa, a ne prema unaprijed zadanom planu. Ponekad se bere ranije nego što bismo željeli, ponekad kasnije, ali uvijek u skladu s onim što vinograd u tom trenutku daje.
“Vino se ne stvara u podrumu, nego u odluci kada ubrati grožđe.”
Nakon berbe, proces se nastavlja u podrumu, ali bez pokušaja da se promijeni ono što je već oblikovano u vinogradu. Fermentacija započinje spontano, a vino se razvija vlastitim tempom.
Takav pristup zahtijeva strpljenje. Vrijeme je sastavni dio procesa, ne nešto što se pokušava skratiti ili ubrzati. Upravo zbog toga vina dobivaju dubinu koja se ne može postići brzim postupcima.
U konačnici, berba je početak, ali i svojevrsni završetak jedne cjeline. Sve što dolazi kasnije samo je nastavak onoga što je već određeno u vinogradu.
Rad u vinogradu ne završava berbom. Svaka godina donosi nove uvjete, a svaka berba novu odluku.
Upravo u toj neizvjesnosti leži razlog zašto se isti vinograd nikada ne ponavlja na isti način.
Vino zato nikada nije samo proizvod jedne godine, nego kontinuitet rada i razumijevanja prostora kroz vrijeme.